Advokatska kancelarija Radović
Nazad na blog

⚖️ Pravo na zaštitu nije rezervisano samo za ljude

Teodora Vuksanović
Teodora Vuksanović

Iako se najčešće govori o pravima ljudi, važno je podsetiti da i životinje uživaju određeni nivo pravne zaštite. Republika Srbija propisuje krivičnu odgovornost za ovakve slučajeve. Ta odgovornost je sadržana u članu 269. Krivičnog zakonika, kojim se štite životinje od nasilja i svireposti.

Ova zakonska norma predviđa da će se svako ko kršeći propise ubije, povredi, muči ili na drugi način zlostavlja životinju kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dve godine. Dakle, čak i u slučaju kada delo nije rezultiralo smrću životinje – sam čin zlostavljanja je dovoljan da bude osnov za krivičnu odgovornost.

Kazna postaje stroža ako je izvršeno nad više životinja ili ako je pogođena životinja koja pripada posebno zaštićenoj vrsti – u tim slučajevima predviđena je kazna zatvora do tri godine.

Takođe, Zakon obuhvata i one koji svesno eksploatišu životinje radi zabave ili profita – organizovanje, finansiranje ili omogućavanje borbi između životinja, kao i klađenje na takve borbe takođe predstavlja krivično delo sa zaprećenom kaznom zatvora od 6 meseci do 3 godine kao i novčanom kaznom.

Osim što zakon prepoznaje direktno nasilje nad životinjama kao krivično delo, on obuhvata i slučajeve stručnog nemara koji mogu imati jednako teške posledice.

Tako član 271 Krivičnog zakonika Republike Srbije predviđa odgovornost za nesavesno pružanje veterinarske pomoći. Ova odredba se primenjuje kada veterinar ili drugo ovlašćeno lice u postupku lečenja primeni očigledno neadekvatan lek, terapiju ili metod, pri čemu dođe do uginuća životinje ili nastanka ozbiljne štete. U tom slučaju, učinilac može biti osuđen na kaznu zatvora do dve godine. Iako je praksa pokazala da se ovaj član relativno retko primenjuje, on ipak postoji kao instrument zaštite

Pravna zaštita života ne počinje i ne završava sa čovekom. Životinje nisu stvari. Njihov bol, strah i smrt ne mogu biti tretirani kao pravno nebitni. Zakon prepoznaje njihovu vrednost – ali je na svima nama, kao i na institucijama, da insistiramo na njegovoj doslednoj primeni.

Zakon postoji. Kazne su predviđene.
Ali bez svesti o njihovoj važnosti, ostaju samo reči na papiru.